DOMOVINSKI RAT Dragutin Naglaš Kume – i 25 godina nakon smrti sjećanja ne blijede

Lepoglava – U nazočnosti obitelji, suboraca iz 2. Gardijske brigade Grom – Udruge Crne Mambe, predstavnika braniteljskih udruga iz Ivanca, Varaždina i Lepoglave, državnog tajnika u Ministarstvu obrane Zdravka Jakopa, te zamjenika gradonačelnika Lepoglave, Hrvoja Kovača, obilježena je 25. obljetnica pogibije Dragutina Naglaša Kumea, bojnika Hrvatske vojske.

Počast Naglašu odana je na njegovom posljednjem počivalištu na starom dijelu lepoglavskog groblja, te kod  spomen obilježja u lepoglavskom parku, koji će nositi njegovo ime.

Na žrtvu Dragutina Naglaša u stvaranju neovisne Hrvatske i njegovu veliku ulogu u Domovinskom ratu podsjetio je Dražen Husnjak, predsjednik Udruge Branitelji Hrvatske Lepoglava, u čijoj je organizaciji proteklo i ovo obilježavanje.

Bojnik Dragutin Naglaš jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata našeg područja, a poginuo je 11. veljače 1993. godine, na području Novigrada kod zaselka Baždarići od krhotina neprijateljske granate tijekom utvrđivanja linija obrane u svrhu zaustavljanja protuudara snaga srpskih agresora nakon operacije „Maslenica“, tijekom koje je oslobođeno zadarsko zaleđe.

Bojnik Dragutin Naglaš

Rođen je 5. prosinca 1970. godine u Varaždinu, od oca Marijana i majke Jozefine. Djetinjstvo je proveo s roditeljima u Lepoglavskoj Vesi. Osnovnu školu završio je u Lepoglavi, a srednju autolimarsku u Varaždinu. Nakon završene škole, prije stupanja u redove policije, radio je u struci kod privatnog poslodavca.

U redove MUP-a RH, u Posebnu jedinicu policije dragovoljno je pristupio 10. ožujka 1991. godine u Vinicu kod Varaždina, a 15. svibnja 1991. godine ustrojavanjem prve četiri profesionalne gardijske brigade premješten je u tadašnju 2. »A« brigade ZNG RH (2. gardijska brigada „Gromovi).

Odmah po stupanju u HV-e djeluje u prvim borbenim djelovanjima na ličkom bojištu, u mjestu Ljubovo, gdje se posebno ističe borbenošću i hrabrošću. Nakon ličkog bojišta s postrojbom odlazi na Banovinu, gdje sudjeluje u svim bitkama: Topusko, Gređani, Viduševac, Petrinja. Zbog pokazanih kvaliteta i sposobnosti na tim borbenim terenima postavljen je za zapovjednika voda.

Kao zapovjednik voda u 1. pješačkoj satniji 1. pješačke bojne 2. gbr „Gromovi“ sudjelovao je 17. i 18. listopada 1991. godine u legendarnoj obrani sela Novi Farkašić, gdje su naše malobrojne snage uspjele odbiti neprijateljski napad u kojem je sudjelovalo 20 tenkova i 1 bataljun pješaštva, te su drugi dan ujutro u protuudaru razbili neprijatelja.

Tim herojskim činom postrojbe zaustavljen je prodor neprijatelja prema rijeci Kupi i stvorena je osnova za daljnje oslobađanje privremeno okupiranih područja na Banovini.

  1. studenoga 1991. godine zapovijeda vodom u akciji oslobađanja sela Slana i Glinska Poljana, gdje je i ranjen predvodeći napad na dominantnu kotu Sveta Katarina. U toj akciji uništen je jedan tenk, te zarobljena dva teretna vozila. Nakon oporavka ponovno se vraća u postrojbu, gdje je postavljen na dužnost dozapovjednika satnije.

Na dubrovačkom bojištu od lipnja 1992. godine zapovijeda postrojbom u nizu borbenih djelovanja: sudjeluje u operaciji „Tigar“, oslobađanju sela Ivanica, napadima na kotu Vlaštica i nizu napada na bitne kote na rubu Popova polja. U svim akcijama osobno je predvodio postrojbu, potičući ostale branitelje osobnim primjerom.

Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana, od 16. prosinca 1992. godine broj PA6-558/1-92 promiče se u čin djelatnog satnika.

Krajem 1992. godine postaje zapovjednik 1. pješačke satnije, 1. pb 2. gbr Gromovi, pružajući maksimalan trud i zalaganje ustrojavajući postrojbu, pripremajući je za daljnja borbena djelovanja.

Nedugo po preuzimanju dužnosti sa satnijom u sklopu 1. pješačke bojne odlazi na zadarsko-novigradsko bojište, gdje odmah po dolasku sa satnijom kreće u akciju obrane Novigrada i njegovog zaleđa od protuudara velikosrpskog agresora u operaciji „Maslenica“. Predvodi satniju u niz napadnih djelovanja s ciljem pomicanja i učvršćivanja linije preuzete 9. veljače 1993. godine od 4. gbr.

U akciji 11. veljače 1993. godine smrtno je stradao od krhotina neprijateljske granate u području Novigrada, kod zaselka Baždarići tijekom raspoređivanja i utvrđivanja satnije na dostignutoj crti.

Za postignute ratne uspjehe na dubrovačkom bojištu pohvaljivan je zajedno s postrojbom od prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992., Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te brigadnom Zlatnom plaketom »Grom«.

Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika.

Izvor biografije: Udruga 2. GBR Gromovi (http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/spomenik-vitezu-gromova-dragutinu-naglasu)

Foto: Grad Lepoglava

Podijeli preko

Autor

e-Ivanec - Bitno na jednom mjestu!