Vlč. Gložinić: Crkva je otvorena svima i svatko tko dođe je dobrodošao

Ovaj je Uskrs ivanečka župna crkva Sv. Marije Magdalene dočekala malo preuređena. Oltarni je stol pomaknut na sredinu crkve prije gotovo mjesec dana, ali, kako u vrijeme blagdana u crkvu dolazi mnogo više ljudi, mnogi su ovu preinaku vidjeli tek sad. A, kako to obično biva, nekima se to dopalo, dok nekima ova promjena baš i nije sjela najbolje. Ali teško je ugoditi svakome. No, ne samo što je pomaknut oltarni stol, veliki je pomak u odnosu crkve, ali i prema crkvi napravio i dvojac na čelu ivanečke župe: mladi i agilni župnik, velečasni Zoran Gložinić, koji u prvi plan stavlja potrebe župe i župljana, te kapelan Petar Mlakar, kojem mnogi čestitaju na radu s mladima. Obojica su pridobili simpatije Ivančana zbog svojeg rada u ivanečkoj Župi, jer se s jednakim strpljenjem i pažnjom odnose prema onim najstarijima, ali i onim najmlađima.

Razgovor s velečasnim Gložinićem je poput vatrometa – puno energije, emocija, stavova. Kaže ono što se nekima i ne sviđa, ali iskren je, a ukoliko očekujete mirnog i tihog svećenika, velečasni Zoran Gložinić nije taj. Misli brzo, a tako i govori i djeluje, premda je, zapravo, miran i staložen. Pa tako i na upit što ga je nagnalo na preseljenje oltarnog stola u ivanečkoj župnoj crkvi, objašnjava u dahu kako je to bila pastoralna potreba.

“Crkva je sama po sebi lijepa, ali su se pregradnjom crkve krajem 19. stoljeća dobila dva krila, dvije bočne kapele, Sv. Petra i Uznesenja Blažene Djevice Marije i apsida otraga. Zadnjih desetak godina, otkad sam ovdje župnik, crkva jest puna nedjeljom, ali otprilike 60 posto ljudi na misi ne vidi oltar. A Isus Krist je središte, oltar je simbol Isusa Krista, tu se događa euharistija, a nema vizualnog kontakta, svećenik je gore, ljudi su dolje i sa strane… Vjernici koji su sjedili u te dvije kapele kao da su bili odsječeni. I pokazala se potreba to promijeniti. U dogovoru s liturgičarima, s arhitektima, a i s vjernicima – četiri su godine prošle od ideje preko razgovora do realizacije ovog što imamo sad. I sretan sam što ljudi, koji redovno dolaze u crkvu, pozitivno reagiraju na ovu promjenu. I biskup varaždinski, monsinjor Josip Mrzljak je obišao našu crkvu i zadovoljan je, rekao je da je crkva dobila štih efektne svečanosti, da su svi jednako udaljeni od oltara, nema više starih klupa koje se pomiču, nego su sve fiksirane… A tako bi, vjerujem, trebalo i biti.”

Ovakvo uređenje crkve nije uobičajeno u našim krajevima, iako ima crkvi s ovakvim rasporedom. Jeste li trebali tražiti neke posebne dozvole za ovu preinaku u crkvenom prostoru?

“Trebao sam dozvolu Ordinarijata za takve preinake, jer je to isključivo crkvena stvar. Konzervatora i restauratora ne, jer to nisu bili građevinski i arhitektonski zahvati, to je sve montažno, dakle tehničke je prirode. Ali najvažnije je da su svi zadovoljni kako je ispalo. Pokazalo se da je pun pogodak, funkcionalno je i ljudima se sviđa.”

U posljednjih 20-ak godina vi ste župnik koji je najviše uredio crkvu, župni dvor, okoliš, ostale kapele… I građanima se to sviđa. Je li to samo potreba ili i vaša želja?

“Sveto Pismo kaže da dobar domaćin iz svoje riznice iznosi i staro i novo. Župni je dvor najstarija zgrada u Ivancu, barokna kurija, a crkva, posebno ovaj dio u kojem su Rangerove freske, također je stara, ima nešto misnog ruha, nešto knjiga, posuđa… Tako da smatram da je to crkvena, ali i ivanečka baština, to nitko neće nikuda odnijeti. Žao mi je što lokalna zajednica pokazuje premalo interesa za tu kulturno-povijesnu baštinu, iako ne mislim kritizirati. Nisam ni konzervator niti zaštitar, ali moram se brinuti za materijalna dobra koja imamo ovdje. Obnova župnog dvora bila je nužna, jer se ovdje odvija život Župe, a svi znamo kako je to ranije izgledalo. Crkvu malo-pomalo obnavlja župna zajednica u skladu sa svojim mogućnostima, ono što spada pod župu, a dio, poput freski, pod ingerencijom je Ministarstva kulture. To je započeo prethodni župnik, vlč. Stjepan Šoštarić, a ja sad nastavljam i ti radovi traju već 15-ak godina.”

Uređenje crkvenog okoliša, ali i unutar crkve redovno dobiva pohvale građana. Je li to vaš talent za estetiku ili što?

“Vjerojatno imam malo dara za estetiku, ali, Bogu hvala, Ivanec je velik i ima stručnih ljudi koji znaju posao i nikad ne radim sam. Postoje i arhitekti i električari i stolari i stručnjaci parkovne arhitekture i svakog od njih zamolim za pomoć. Ja kažem što sam zamislio, a oni to naprave po svojoj struci. Nisam najpametniji na svijetu, pa znam da ima stručnih ljudi, čije znanje treba iskoristiti.”

Ivanečka je župa vrlo aktivna, ima brojnih aktivnosti, pomaže li vam u tome i gradska uprava?

“Gradska uprava redovno participira manjom svotom pri obnovi. Naime, od Ministarstva kulture za obnovu dobijemo određenu svotu novca, ali kad počnu radovi, troškovi gotovo nikad nisu unutar zadane svote, uvijek se potroši nešto više. Radimo u Prigorcu na kapeli Sv. Duha, na obnovi freski i na obnovi propovjedaonice i onda kad probijemo tu cifru, tih nekoliko tisuća kuna razlike uplati Grad.”

A u ostalim aktivnostima?

“Meni je ovo sedma župna zajednica, od Ludbrega, gdje sam rođen, pa Zagreba gdje sam bio na praksi, zatim Pitomače, Đurđevca, Reke i Koprivnice. Ovdje je najlošija komunikacija s gradskom upravom, na što ne mogu utjecati. Da se razumijemo, niti Župa ovisi o Gradu, niti Grad o Župi. Ali ja ovu crkvu nisam donio sa sobom, niti je ona moja, sve je to naše zajedničko. Zato mi je žao što nema bolje suradnje, jer ima prostora. Crkvu su pokapali stoljećima, od Rimskog Carstva naovamo, a ona je, unatoč svemu, opstala. Crkva ne ide na izbore, ne moram se nikome ulagivati. Isus Krist je osnovao Crkvu, ona naviješta Evanđelje i trpi, jer je istodobno i sveta i grešna. Sveta jer je od Boga, a grešna jer je od ljudi. Od toga ne treba bježati. Politika me ne zanima, kao župnik moram surađivati sa svakom vlašću koliko se da, ali na drugoj je strani da napravi neki korak.”

Koji su zahvati planirani ove godine?

“Što se tiče Ministarstva kulture, odobrena su nam sredstva za završetak radova na kapeli Sv. Duha u Prigorcu. To je započeo velečasni Stjepan Najman, pa nastavio velečasni Šoštarić, a ja sad nastavljam s unutrašnjosti. Obnovili smo dva oltara, ostali su još neki dijelovi za rekonstrukciju, ali ti bi svi spomeničko-arhitektonski radovi trebali biti gotovi do jeseni. Manji smo dio svote dobili za radove na freskama u župnoj  crkvi, manje nego što smo tražili, ali smo nešto ipak dobili, pa će se radovi nastaviti. I dio novca smo dobili za propovjedaonicu, koja je također iz baroknog razdoblja, gdje su oltari kod pregradnje 1890-ih bili maknuti i stavljeni su sadašnji. Propovjedaonica je bila u lošem stanju, ali se obnavlja već četvrtu godinu i vjerujem da će biti u redu. Uređen je dio okoliša oko naše župne crkve, a u tijeku su radovi na unutrašnjosti kapele na ivanečkom groblju. Grad Ivanec je uredio kapelu izvana, a mi ćemo iznutra, zidove, pod i inventar. I počeli su radovi na kapeli Sv. Donata u Nazorovoj ulici. Raniji su radovi bili nestručno izvedeni, pa probija vlaga, režemo zidove, pa se to mora sušiti, a na jesen ćemo napraviti ostalo. E da, trenutno se izrađuje i novi oltarni stol i propovjedaonica za župnu crkvu Sv. Marije Magdalene, trebale bi stići i klupe koje nedostaju u crkvi… Puno je posla i sve ovisi o financijama, ali uvijek se može nešto napraviti i s dobrom voljom. I zato sam zahvalan svim župljanima koji se uključuju u sve radove oko crkve i u crkvi. Primjerice, u Prigorcu su očistili toranj u kojem je bilo smeća za dvije prikolice, to valjda nije očišćeno ovih tri stoljeća. Trebalo je popraviti zvona, pa su se ljudi organizirali i sve to napravili. Isto tako, Ivkom nam je darovao sadnice, pa je ta zimzelen posađena oko kapele Sv. Duha, da spriječe odron zemlje oko kapele.”

Župljani vam dosta pomažu u vašim akcijama.

“Da, doduše uvijek isti župljani, ali jako sam im zahvalan na tom trudu. I inače su naše župne zajednice iznimno aktivne – molitvena zajednica, Kursiljo, Caritas, bračna zajednica, zborovi – zbilja puno toga odrađuju u pastoralu. Ali isto tako i tehnička ekipa, što se tiče košnje trave oko crkve, čišćenja i kićenja crkve. Zahvalan sam i radostan da se stvara osjećaj da je to naša crkva, ne samo župnikova. Crkva je otvorena svima, svakome koji dođe i svatko je dobrodošao. To ljudi trebaju shvatiti.”

Do kraja godine ima još događaja.

“Je, prva pričest je 7. svibnja, krizma je 20. svibnja. Nakon toga imamo Duhovsku devetnicu i Duhovsko proštenje, pa Duhovski ponedjeljak, onda za Dane Ivanca imamo misu na Ivanščici i misu u Vuglovcu, pa Tijelovsku procesiju u lipnju, u kolovozu imamo procesiju i misu kod Donatuša u kapeli u Nazorovoj ulici, što me posebno veseli, jer svake godine dođe sve više ljudi. Prije toga imamo trodnevnicu i slavlje sv. Marije Magdalene. A na jesen imamo đakonsko ređenje našeg Nikice Posavija… Stalno se nešto događa.”

Zadnjih se godina nekoliko mladih iz ivanečke župe odlučilo na svećenički poziv, koliki je vaš utjecaj u tome?

“Uvijek neki svećenik utječe na mlade koji razmišljaju o tom pozivu. Pitanje je samo koliko se netko bavi s tim mladima. Nikome nikad nisam rekao “odi, budi svećenik”, ali razgovaramo i bitna je zajednica koja puno moli. Zanimljivo je, Ivanec nekako doživljavam kao grad krajnosti – s jedne strane ima građana koji ne drže mnogo do vjere i crkve, a s druge strane ima dubokih, ispravnih vjernika, kakvih nema u mnogim župama, koji mi daju snage u teškim trenucima. I, kad mi dođe da se spakiram i odem, sjetim se tih ljudi i vidim da imam nešto čega nema u deset župa zajedno. Sad imamo trojicu kandidata, na prvoj godini fakulteta, drugoj i petoj. Svatko, tko razmišlja o tom pozivu, mi može doći i reći da ima sumnji, za takvu odluku čovjek mora biti zreo. Pa to se događa i u braku, tko zna što ga čeka. Ako se pojave neke sumnje, bolje da se to zaustavi, pa neka odluči za godinu, dvije ili pet… Treba biti pošten, prema sebi i prema drugima”, kaže velečasni Gložinić.

Podijeli preko

Autor

e-Ivanec - Bitno na jednom mjestu!